utorak, 16.09.2008.
kako da ti objasnim
kad sam sigurna
netko tko nije to prošao
ne može razumjeti
ja ne znam
i često se pitam
jesam li toliko slaba
ili je normalno
da je jače od mene
kako li samo mogu
sve drugo tako dobro hendlati?
posao,
obitelj.
ponekad mi se čini da imam beskrajno samopouzdanje
a opet:
svime mogu vladati
ali sobom ne mogu
kako?
uhhhhh
nije lako :/
kako pobijediti sebe?
svaki dan započinjem na isti način.
mislim, to je taj dan.
danas se (u toj istoj sobi, tom istom krevetu)
probudila nova ja.
jutro je još koliko-toliko lako.
popodne dolazi ''otrežnjenje''.
razmišljanje uvijek o istome.
predvečer...
predvečer je teško.
vrijeme za pokleknuti.
samo malo...
ok, sad sam ionako već zgriješila
još jedan me neće ubiti.
pa još jedan.
i opet jedan.
sad sam ionako totalno sjebala
taj stari
(a opet svakog dana novi)
koncept.
kad je već tako
idem do kraja.
popuniti tu prazninu.
sresti taj poznati
osjećaj ispunjenja.
puna iznutra.
a opet tako prazna.
i opet nesretna,
neuspješna.
sutra je ionako novi dan.
u toj istoj sobi, tom istom krevetu
probudit će se
neka nova ja
neka
koja će znati kako
pobijediti tu ovisnost
o hrani
ponedjeljak, 15.09.2008.
ako daš, koliko gubiš?
ne znam ni sama koji je ovo put
da kao krećem pisati blog...
nekima sam i ime zaboravila
toliko moja pamet daleko seže 
volim ih čitati
a volim i pisati
(priznajem da sam uvijek bila skriboman,
čemu svjedoče i hrpe ispisanih dnevnika
na našem tavanu -
nadam se da ih nitko drugi nije primijetio 
)
nego
uvijek se pitam
ako napišem da sam slaba
ako napišem da me boli
ako to izgovorim glasno
i netko to čuje
- čini li me to još slabijom?
jer
ako šutim
ako se pravim da je sve ok
ako nitko to ne zna
- kao da se ni ne događa.
ili?
ako kažem da sobom nisam zadovoljna
tim jednim segmentom sebe
ako to kažem još nekome
(jer naravno da o tome rijetkima govorim)
ako to napišem ovdje
ako to pročita on
ili ona
znat će gdje sam slaba
znat će što me muči
čini li me to slabijom?
mogu li početi rješavati problem
ako nisam priznala da ga imam?
mogu li pisati
priznati da me smeta
i ne izgubiti dio toga zida?
koji me ipak
koliko-toliko
štiti.
ako ti kažem da sam nesretna
čini li me to još ranjivijom
nego da se nastavim praviti da nisam?
čini mi se da
da 
ali
možda je vrijeme da priznam
sebi i drugima
kažem glasno
(ili barem napišem jasno)
ako problem priznam
s njim se suočim
crno na bijelo
- hoće li biti lakše
napokon ga riješiti?
